Novotvorina, neoplazma (grč. neos - nov, plasia - rast) ili tumor (lat. tumor - oteklina) patološka je tvorba nastala kao posljedica prekomjernog umnažanja abnormalnih stanica. Rast novotvorine nadmašuje rast normalnih tkiva, biološki je nesvrhovit, nepravilan i neorganiziran.
U osnovi, novotvorine nastaju kad se izgubi normalna fiziološka regulacija kontrolnih mehanizama rasta stanice. Novonastale stanice se od polaznih stanica razlikuju i strukturno i funkcionalno, ali se u većini slučajeva može prepoznati od koje vrste stanica ili tkiva je nastao tumor. Tumorske bolesti imaju ozbiljnu prognozu, a neke su opasne po život te su danas aktulana tema zbog traženja novih načina izlječenja. Znanost koja se bavi proučavanjem novotvorina naziva se onkologija.
Novotvorine mogu biti zloćudne (maligne) i dobroćudne (benigne). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni daju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno. Zloćudni oblik naziva se i rak (lat. cancer - rak rana, neizlječiva rana). Zloćudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da invadira i razara okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu, te kao posljedica nastupa smrt. Naravno, dijagnoza zloćudnog tumora ne podrazumijeva smrt. Pravodobnom dijagnozom, i dobrim odabirom terapije izlječenje je kod nekih malignih tumora moguće.
Metastaze su sekundarno nastale promjene, presadnice koje nisu u dodiru s primarnim tumorom i nalaze se u udaljenim tkivima. Metastaziranje je jedan od najvažnijih karakteristika zloćudnosti, iako svi zloćudni tumori ne metastaziraju. Metazirajuće stanice su pojedinačne stanice koje se udaljavaju od tumora i ulaze u krv, te se šire tijelom.
Jedan od načina određivanja težine stadija raka zasniva se na određivanju veličine primarnog tumora (T), opsegu širenja u regionalne limfne čvorove (N) i prisutnosti ili odsutnosti metastaza (M). Osim ovog oblika procjene težine bolesti postoje još i histološke i citološke (npr. Papanicolaou-test ili Papa-test) metode procjene i dijagnostike, kao i biokemijske pretrage na karakteristične tumorske markere.
Uzrok najvećeg broja tumora nije poznat: Ipak za određene faktore se danas pouzdano zna da su uzročnici stvaranja tumora, a to su, pušenje, UV zračenje, određeni virusi. Sam proces nastanka tumora događa se već na molekulskoj razini, tj. poremećaji kontrolnih bjelančevina imaju svoju podlogu u oštećenjima gena koji te proteine i stvaraju. Oštećenje gena može nastati na dva načina:
Nastanak tumora se ne događa u jednom točno određenom trenutku ili u kratkom vremenskom razdoblju. To je proces koji se sastoji od niza promjena na genotipskoj i na fenotipskoj razini. Taj niz promjena koji vodi od zdravog stanja stanice do pojave tumora najčešće traje mjesecima i godinama.
Tumorska masa inače potječe od jedne jedine stanice. U njoj se godinama nagomilavale razne mutacije gena odgovornih za reprodukciju i regulaciju rasta same stanice. Skupine odgovornih gena za regulaciju rasta su
Tumorska masa je dinamična i vrlo heterogena populacija stanica zbog neprestanog dijeljenja, nestabilnosti genoma tumorskih stanica i selekciskog tlaka okoliša.
Dobroćudni tumori su najčešće promjene s dobrom prognozom za život. Zloćudne promjene mogu biti izlječiva bolest ako se otkriju u ranom stadiju i ako odmah zatim uslijedi odgovarajuća terapija. Terapija malignih tumora često ne uspijeva u potpunosti izliječiti bolest, ali može produžiti životni vijek, najčešće se radi o nekoliko godina života. Ohrabrujući rezultati na polju liječenja malignih tumora u zadnjem desetljeću govore u prilog aktivnoj borbi čovjeka protiv zloćudnog tumora.
Izvor: Wikipedia