Nedjelja, Travanj 18, 2021
Text Size
FacebookTwitterGoogle BookmarksRSS Feed

Radioterapija je jedna od osnovnih načina liječenja nekoliko vrsta tumora, bilo da je jedini ili se kombinira, osobito s operativnim zahvatom ili kemoterapijom, a može se primijeniti prije ili poslije operativnog zahvata, prije ili poslije kemoterapije ili tijekom kemoterapije (kemoradijacija). S obzirom na to da djeluje samo unutar polja zračenja, riječ je o lokaloj terapiji.

Radioterapija je liječenje radioaktivnim zračenjem, koje djeluje tako da uništava stanice ili onemogućujue njihovo dijeljenje. Može se koristiti za potpuno uništenje tumora i izliječenja ili za olakšanje tegoba kao šte su bolovi ili krvarenje. Djeluje na zdrave i tumorske stanice, s tom razlikom što zdrave stanice imaju veću sposobnost oporavka, što omogućuje terapijsku primjenu.

Dvije osnovne vrste zračenja najčešće kombiniramo sa svrhom postizanja najboljega terapijskog učinka, uza što manje neželjenih učinaka na zdravo tkivo. To su vanjsko zračenje – teleradioterapija i unutarnje zračenje – brahiterapija.

Vanjsko zračenje - teleradioterapija

Ako je namjera provesti vanjsko zračenje, pacijent će biti upućen u jedinicu sa simulatorom, gdje će liječnički tim (radiolog, onkolog, inženjer medicinske radiologije, fiičar specijaliziran u radiofizici), provesti planiranje zračenja. Simulator je uređaj koji se sastoji od stola na kojem se tijekom planiranja leži, rendgen uređaja kojim se snima i posebnih elemenata.

Tijekom planiranja točno se određuje dio tijela koji treba zračiti, a na koži se iscrta polje zračenja posebnom bojom koja će se upiti u kožu neko vrijeme (tijekom kupanja taj dio tijela treba samo oprati vodom i nježno obrisati ručnikom, ber trljanja). Određene točke (obično dvije do tri) na kraju će se obilježiti trajno, tetovažom, kako bi se u slučaju potrebe polje zračenja kasnije moglo rekonstruirati. Često je potrebno koristiti i kontrastna sredstva kako bi se prikazali određeni organi ili dijelovi tijela koji na običnom rendgenogramu nisu vidljivi, a važni su tijekom planiranja. Određuje se doza zračenja i broj dana zračenja kao i drugi važni podaci koji se upisuju u poseban karton. Nakon toga, fizičari izračunavaju točno trajanje pojedinog zračenja (otprilike nekoliko minuta). Potom počinje zračenje radioaktivnim zrakama na posebnome terapijskom aparatu – linearnom akceleratoru (Mevaton, Linac), na kojemse leži u istom polažaju kao i na simulatoru. Provodi se jednom dnevno, a u posbenim slučajevima hiperfrakcionirano (dva puta dnevno, načešće s razmakom od oko 6 sati).

Ako se provodi kemoradijacija, obično se jednom tjedno prima kemoterapija u obliku infuzija, a nakon toga se zrači na uobičajen način. Zračenje prolazi kroz određeni dio tijela izazivajući promjene u stanicama. Nakon zračenja pacijent osobno ne zrači i nije opasan za okolinu, kao ni njegova odjeća, te može obavljati uobičajene aktivnosti prema mogućnostima i kondiciji. Aktivnosti poput glačanja ili stajanja uza štednjak nisu opasne, ali zbog topline koju isijavaju mogu biti neugodne, pa se preporuča takve poslove ograničiti, to više što je čest osjećaj umora i iscrpljenosti. Općenito, aktivnosti pacijenta tijekom tretmana zračenjem trebale bi biti umjerene, s dosta odmora i relaksacije.

Unutarnje zračenje - brahiterapija

Kod unutarnjeg zračenja koriste se mali izvori radioaktivnog cezija koji se postavljaju u neposrednu blizinu tumora. Time se omogućuje ozračivanje tumora visokim dozama zračenja, koje će potpuno uništiti tumor, a da se pritom okolno zdravo tkivo gotovo ne zrači.

Izvor: www.hull.hr

white_info.png

Donacije:

Žiro račun:

SG Splitska banka
IBAN: HR29 23300031100157273

Devizni račun:

SG Splitska banka
20004397005 (za EUR)
20004397004 (za USD)
20004397003 (za CHF)
SWIFT: SOGEHR22

OIB lige: 98047852834