Ciljana terapija

Ciljane terapije u liječenju raka su lijekovi ili druge supstance koje blokiraju rast i širenje raka ubacivanjem specifičnih molekula ("molekularnih meta") koje su uključene u rast, napredovanje i širenje raka. Osim ovog imena, ciljane terapije još se nazivaju "molekularno ciljani lijekovi", "molekularno ciljane terapije", "precizna medicina" i sl. Ovakva terapija razlikuje se od standardne kemoterapije:

Ciljana terapija djeluje na određene molekule koje su povezane sa rakom, dok većina standardnih kemoterapija djeluje na sve normalne i rakom zahvaćene stanice,
Ciljane terapije su promišljeno izabrane ili dizajnirane za određene mete (ciljane molekule), dok standardne terapije ubijaju sve stanice,
Ove terapije su više citostatske (blokiraju rast stanica tumora), dok su kemoterapije citotoksične (one ubijaju stanice tumora).

Trenutni razvoj ciljanih terapija ide u smjeru razvoja anti-tumornih lijekova. One su kamen temeljac precizne medicine, dio medicine koja koristi podatke o ljudskim genima kako bi spriječili, diagnosticirali i liječili bolesti.

Vrste ciljanih terapija

Hormonske terapije usporavaju ili zaustavljaju rast hormonsko-osjetljivih tumora, te trebaju određen hormon za rast. Ovakve terapije djeluju na način da zaustavljaju proizvodnju određenih hormona u organizmu. Hormonske terapije su odobrene za liječenje raka dojke i prostate.
Signalno pretvaranje inhibitora zaustavlja aktivnosti molekula koje sudjeluju u signalnom pretvaranju, procesu u kojem stanice reagiraju na signale iz svoje okoline. Tokom ovakvog procesa, kada stanica zaprimi određeni signal, on se prenosi kroz više biokemijskih reakcija sve dok se ne proizvede potreban odgovor.
Modulatori gena mijenjaju funkciju proteina koji igraju važnu ulogu u kontroli gena.
Induciranje apoptoze izlaže stanice raka procesu kontrolirane smrti stanica nazvane apoptoza. Ovo je metoda koju tijelo koristi kako bi se riješilo nepotrebnih ili abnormalnih stanica.
Angiogeneza zaustavlja rast novih krvnih žila do tumora (proces nazvan tumorna angiogeneza). Opskrba krvlju je važna za rast tumora zato što krv donosi kisik i hranjive tvari potrebne za kontinuirani rast tumora.
Imunoterapije

Cijepiva za rak i genske terapije katkad se smatraju ciljanim terapijama zbog toga što zaustavljaju rast specifičnih stanica tumora.

Ograničenja ciljanih terapija

Ciljane terapije imaju određena ograničenja. Jedno od njih je da stanica tumora kad-tad može postati otporna na terapiju. Ovo se može dogoditi na dva načina: ciljana molekula mijenja sama sebe kroz mutaciju pa ciljana terapija više ne djeluje dobro, ili tumor s vremenom nađe drugi način za postizanje rasta bez potrebe za ciljanom molekulom. Zbog ovog razloga, ovakve terapije najbolje djeluju in kombinacijama.

Nuspojave

Znanstvenici su mišljenja da su ciljane terapije manje toksične od tradicionalnih kemoterapijskih lijekova jer su stanice tumora ponu više ovisne o ciljanim molekulama nego o normalnim stanicama. Međutim, ovakve terapije ipak imaju određene nuspojave.

Najvažnije nuspojave ovakvih metoda su proljev i problemi sa jetrom poput hepatitisa. Uz ove imamo još i sljedeće nuspojave: